Većina HR profesionalaca započinje karijeru u Comp&Benu nakon bogatog iskustva, a Direktiva o transparentnosti plaća upravo to iskustvo pretvara u jednu od najtraženijih kompetencija na tržištu. Za SELECTIO HR akademiju o tome predaje Tomislav Zorić, Direktor upravljanja sustavima nagrađivanja CO Grupe iz Croatia osiguranja, tvrtke koja je nositeljica certifikata Employer Partner i Equal Pay Champion.
Možete li nam ukratko opisati čime se bavite u Croatia osiguranju?
U Croatia osiguranju vodim upravljanje sustavima nagrađivanja na razini CO grupe. To u praksi znači da s timom povezujem nekoliko područja koja zaposlenici najčešće vide odvojeno: osnovne plaće, varijabilno nagrađivanje, benefite, upravljanje učinkom, tržišna istraživanja plaća te planiranje i praćenje troška rada.
Važan dio moje uloge je osigurati da sustav bude istodobno pravedan unutar organizacije, konkurentan na tržištu, razumljiv zaposlenicima i financijski održiv. Radna mjesta vrednujemo prema objektivnoj IPE Mercer metodologiji, pratimo pozicioniranje plaća unutar pripadajućih raspona, analiziramo tržišne podatke i rodne razlike u plaćama te predlažemo korektivne i razvojne mjere.
Uz to, pripremamo politike nagrađivanja i prijedloge za Upravu, podržavamo menadžere u donošenju odluka o plaćama i nagrađivanju te razvijamo HR alate i izvještavanje. Drugim riječima, moja uloga nije samo odrediti koliko će se nešto platiti, nego izgraditi održiv sustav koji povezuje poslovnu strategiju, učinak, pravednost i iskustvo zaposlenika.
Kako ste postali Comp&Ben stručnjak? Je li to bio planiran izbor ili put koji se dogodio usput?
Moj put prema Comp&Benu nije bio rezultat jednog unaprijed nacrtanog karijernog plana. Na fakultetu sam izabrao smjer organizacija i management te sam pripravnički posao počeo u Plivi u ljudskim potencijalima, a područje nagrađivanja me odmah zainteresiralo jer spaja ljude, poslovanje i brojeve. Počeo sam kao suradnik u Compensation & Benefits području, zatim sam kroz regionalne i međunarodne uloge preuzimao sve složenije odgovornosti – od obračuna plaća i tržišnih analiza do upravljanja učinkom, menadžerskih programa nagrađivanja i HR transformacija.
S vremenom je postalo jasno da je to područje u kojem mogu najbolje koristiti kombinaciju ekonomskog razmišljanja, analitike, razumijevanja HR procesa i interesa za organizacijske promjene te da sam imao priliku vidjeti jako različite sustave nagrađivanja te različite poslovne prakse. Dakle, početak je bio više razvoj kroz prilike i praksu nego strogo planiran izbor, a kasnije je to postao odabran profesionalni smjer u kojem sam ostao do danas.
Kroz proteklo razdoblje Comp&Ben je u većini organizacija postao puno širi pojam od administriranja plaća i benefita. To je disciplina koja utječe na to kakve ljude organizacija privlači, koja ponašanja potiče, koliko je sustav pravedan i kako se poslovna strategija prevodi u svakodnevne odluke o ljudima.
Kako ste izgradili kompetencije za to područje? Što ste naučili kroz praksu?
Kompetencije sam gradio kombinacijom formalnog obrazovanja, rada u različitim organizacijama i preuzimanja sve složenijih projekata. Najviše sam učio na konkretnim situacijama: kako vrednovati različite poslove, postaviti platne razrede, usporediti se s tržištem, dizajnirati bonus koji potiče željeni rezultat, provesti HRIS projekt i objasniti odluku o plaći tako da je menadžer i zaposlenik mogu razumjeti.
Praksa me naučila da dobar Comp&Ben sustav ne nastaje u Excelu, iako bez kvalitetnih podataka ne može funkcionirati. Potrebni su jasni kriteriji, pouzdani podaci, dobro upravljanje procesom i puno komunikacije. Naučio sam i da nije dovoljno imati metodološki korektan model: ako ga menadžeri ne mogu dosljedno primijeniti ili zaposlenici ne razumiju logiku odluka, sustav neće ostvariti svoju svrhu.
Najvažnija lekcija je da se pravednost temelji na dosljednoj primjeni kriterija. Za usporedive situacije primjenjujemo iste kriterije, a eventualne razlike moramo moći jasno i argumentirano objasniti. Zato su uz analitiku jednako važne poslovna prosudba, slušanje ljudi, kalibracija odluka i spremnost da se model korigira kada podaci pokažu neopravdano ili neočekivano odstupanje.
Nastavno na temu koja trenutno zaokuplja cijelo tržište, Direktiva je Comp&Ben timove stavila pod povećalo. Je li to u Croatia osiguranju dovelo do nekih promjena? Kako kod vas izgleda suradnja Comp&Bena i Uprave i koja je vaša uloga u pripremama za Direktivu?
Direktiva nije pokrenula temu pravednosti plaća od nule, ali je značajno povećala razinu očekivanja prema podacima, dokumentiranosti kriterija i komunikaciji. U Croatia osiguranju već imamo vrednovanje radnih mjesta, platne razrede, tržišne analize, redovite cikluse revizije plaća i analize jednakosti te certifikat Equal Pay Champion koji to potvrđuje.
Ono što Direktiva donosi jest potreba da te elemente još bolje povežemo, dodatno preispitamo kriterije i kvalitetu podataka te budemo spremni zaposlenicima jasnije objasniti logiku sustava. Poseban fokus stavljamo na usporedivost poslova, objektivne i rodno neutralne kriterije, analizu eventualnih odstupanja te procese kroz koje se donose odluke o plaćama. Jednako je važno urediti procese od zapošljavanja i određivanja početne plaće do merit ciklusa, napredovanja, bonusa i prava zaposlenika na informacije.
Moja uloga je povezati regulatorne zahtjeve s postojećim sustavom nagrađivanja i pretvoriti ih u nešto što je provedivo u praksi. To uključuje analitiku, metodologiju, prijedloge politika, podršku Upravi i menadžerima te pripremu organizacije za veću razinu transparentnosti. Direktivu zato ne vidim samo kao obvezu izvještavanja. Ona je prilika da zaposlenicima jasnije objasnimo kako sustav funkcionira i da odluke o plaćama učinimo dosljednijima, provjerljivijima i dugoročno održivima.
Kako razgovarati sa zaposlenicima o plaćama bez da to izazove napetosti?
Mislim da problem nije u tome što ljudi razgovaraju o plaćama. Problem nastaje kada ne razumiju zašto je neka odluka donesena ili imaju osjećaj da za različite ljude vrijede različita pravila. Zato dobra transparentnost za mene prije svega znači da zaposlenik razumije logiku sustava: kako se vrednuje njegovo radno mjesto, koji kriteriji utječu na plaću, kako se njegova plaća može razvijati i što na taj razvoj može utjecati. U razgovoru treba odvojiti četiri stvari: vrijednost radnog mjesta, internu poziciju plaće, individualna znanja i iskustvo te radni učinak. Zaposleniku treba objasniti prema kojim je kriterijima njegovo radno mjesto vrednovano, gdje se njegova plaća nalazi unutar pripadajućeg raspona, što je utjecalo na konkretnu odluku i što može utjecati na budući razvoj plaće. Važno je govoriti o procesu i kriterijima, a ne uspoređivati pojedince ili otkrivati tuđe osobne podatke.
Menadžeri pritom moraju biti pripremljeni. Nije dovoljno dati im tablicu s povećanjima; trebaju razumjeti logiku sustava, moći odgovoriti na teška pitanja i znati priznati kada odgovor nemaju. Dosljednost se dodatno gradi kalibracijama odluka s višom razinom menadžmenta i HR-om. To ne znači da će svatko biti zadovoljan svakom odlukom. Ali velika je razlika između toga da se s odlukom ne slažem i toga da ne razumijem kako je donesena. Mislim da je upravo tu najveća vrijednost transparentnosti.
U kojoj mjeri sustav nagrađivanja ovisi o industriji, a u kojoj je moguće primijeniti iste principe bez obzira na sektor?
Osnovni principi kvalitetnog sustava nagrađivanja prilično su univerzalni, ali način na koji ih primjenjujemo mora uzeti u obzir industriju, poslovni model i kulturu organizacije. Nećemo jednako dizajnirati nagrađivanje prodajne funkcije, eksperte, management, projektne timove i kontrolne funkcije. Razlikuju se u onome što želimo potaknuti, način na koji možemo mjeriti doprinos i rizici koje pritom moramo kontrolirati. Jednako tako, svugdje vrijedi da se prvo mora razumjeti vrijednost posla, zatim odrediti tržište s kojim se uspoređujemo i na kraju odlučiti koja ponašanja i rezultate želimo poticati.
Ono što se mijenja jest dizajn sustava. Industrija određuje koje su kompetencije kritične, kakva je dostupnost talenata, koliko se rezultat može individualno mjeriti, koliko je poslovanje regulirano i kakav je vremenski horizont rizika. U prodajnim ulogama varijabilno nagrađivanje će biti snažnije povezano s kvantitativnim ciljevima. U stručnim, projektnim ili kontrolnim funkcijama treba dati veću težinu kvaliteti, suradnji, upravljanju rizicima i dugoročnom doprinosu. U reguliranim industrijama, poput osiguranja, sustav dodatno mora spriječiti poticanje prekomjernog preuzimanja rizika i uključiti odgovarajuće upravljačke kontrole.
Dakle, ne treba kopirati tuđi bonus-model, ali se mogu primijeniti isti principi i ista pitanja: je li posao objektivno vrednovan, jesu li kriteriji unaprijed poznati, je li nagrada povezana s održivim rezultatom, može li se odluka objasniti i je li sustav pravedan za usporedive skupine zaposlenika. Dobar Comp&Ben okvir je univerzalan, njegova konkretna arhitektura mora biti prilagođena strategiji, kulturi i poslovnim mogućnostima pojedine organizacije ili organizacijske cjeline.
Što polaznici SELECTIO HR Akademije na Vašim predavanjima najčešće ne očekuju ili pogrešno shvaćaju u području Comp&Bena?
Mislim da je najveće iznenađenje koliko Comp&Ben zapravo nije Excel i tehnička disciplina. Naravno, radimo s velikom količinom podataka, benchmarka i modela, ali Excel će vam relativno lako izračunati broj. Puno je teže odlučiti što taj broj znači, kako ga povezati sa poslovnom strategijom i što ćete s njim napraviti.
Druga stvar koju često diskutiramo jest pravednost. Ona ne znači nužno da dvije osobe na poslovima jednake razine moraju imati identičnu plaću i varijabilni dio plaće, nego da za razliku mora postojati razumljiv i objektivno opravdan razlog.
Benefiti nisu samo popis pogodnosti, a Total compensation statement nije iskazivanje troškova nego ulaganja u zaposlenika – to je upravljački alat kojim organizacija privlači i zadržava ljude, potiče željena ponašanja i gradi povjerenje. Zato je kvalitetan sustav nagrađivanja jednako poslovna i komunikacijska tema koliko i HR tema. I možda najvažnije, svaki sustav nagrađivanja šalje neku poruku. Ako nešto stavite u bonus ili varijabilno nagrađivanje, zaposlenicima zapravo govorite: „Ovo nam je važno.” Zato Comp&Ben nije samo administriranje plaća. On vrlo konkretno utječe na ponašanje, kulturu i način na koji organizacija ostvaruje rezultate.