Koliko često ste se osjećali kao “varalica”? Kao da ne pripadate ovdje gdje se nalazite? Javljaju li vam se misli poput „nisam dovoljno dobar/ra“ ili „što ako nisam sposoban/na kao što oni misle?“. Ako je odgovor da onda imate imposter sindrom.
Što je imposter sindrom?
Imposter sindrom psihološki je fenomen u kojem pojedinci, unatoč dokazima o vlastitoj kompetentnosti i uspjehu, sumnjaju u svoje sposobnosti i osjećaju iracionalan strah da će biti razotkriveni kao prevaranti. Taj osjećaj nije povezan s objektivnim nedostatkom znanja ili vještina, već s unutarnjim uvjerenjem da su njihova postignuća rezultat sreće, vanjskih okolnosti ili tuđe pomoći, a ne vlastitog rada.
Ovaj sindrom može se pojaviti u raznim životnim i profesionalnim situacijama, ali je osobito čest među menadžerima i voditeljima timovima. Preuzimanje voditeljske uloge često donosi pojačanu odgovornost i izloženost, što može pojačati osjećaj nesigurnosti. Istraživanja pokazuju da su žene i visokoobrazovani pojedinci skloniji doživljavanju imposter sindroma, posebno u karijernim prijelazima ili promjenama radnog okruženja.
Ima li sve više impostera?
Uspjesi se često mjere na temelju vanjskih čimbenika poput promaknuća, bonusa ili pohvala nadređenih. Uz društvene mreže koje dodatno naglašavaju uspjehe drugih, mnogi se počinju osjećati kao da ne dostižu očekivane standarde. Istovremeno, svi kao da žude za vanjskom potvrdom i redovito se nastoje istaknuti postignućima.
Ključno je istaknuti da kultura perfekcionizma koja je postala dio mnogih područja ljudskog života dodatno potiče razvoj imposter sindroma. Kada pojedinci sami sebi postave nerealno visoke standarde, svaki pa i najmanji neuspjeh ili pogreška ih mogu natjerati da preispituju vlastite sposobnosti. Može im se činiti da nikada nisu dovoljno dobri dok je zrno sumnje u vlastite talente uvijek prisutno. Čak i kada postignu neki uspjeh, javlja im se misao da su „uspjeh doživjeli zbog sreće, a ne zbog vlastite sposobnosti“. Na taj način osobe umanjuju i svoj doprinos i trud.
Zašto je imposter sindrom – sindrom menadžera?
Čini se da se voditelji češće od ostalih zaposlenika osjećaju kao imposteri. Istraživanje Korn Ferryja pokazuje da čak 71% višeg menadžmenta i 65% zaposlenika na višim izvršnim pozicijama osjeća simptome imposter sindroma, za razliku od 33% zaposlenika na početnim pozicijama. Dok neki voditelji doživljavaju blaže oblike imposter sindroma koji se manifestiraju kroz povremenu sumnju u vlastite sposobnosti, drugi mogu iskusiti visoku razinu anksioznosti koja, ako se ne prepozna na vrijeme, može dovesti do burnouta. U takvim situacijama često dolazi do smrzavanja. Smrzavanje podrazumijeva izbjegavanje delegiranja koje se kod voditelja može pojaviti zbog straha da će ih drugi percipirati kao nedovoljno stručne. Izbjegavanje delegiranja može biti uzrokovano i prokrastinacijom ili otporom prema promjenama do kog dolazi jer voditelji nastoje smanjiti rizik da netko "otkrije" njihovog unutarnjeg impostera.
Jesmo li imposteri ili nam je porasla razina samosvijesti?
Samosvijest ima ključnu ulogu u suočavanju s imposter sindromom! Osobe s visokom razinom samosvijesti ujedno njeguju growth mindset, usmjeravajući se na kontinuirani razvoj, prihvaćanje činjenice da ništa ne mora biti savršeno i da svaka pogreška može biti prilika za učenje.
Ipak, prvi korak u borbi protiv posljedica imposter sindroma je prepoznavanje tipičnih karakteristika impostera koje mogu biti:
Samoprocjenjivanje - stalno preispitivanje vlastitih sposobnosti i umanjivanje postignuća, čak i kada postoje objektivni dokazi uspjeha.
Perfekcionizam - postavljanje nerealno visokih standarda i osjećaj da ništa manje od savršenstva nije dovoljno, ne uzimajući u obzir da je savršenstvo u očima promatrača.
Strah od otkrivanja - uvjerenje da će drugi "prokazati" navodnu nesposobnost, što vodi do tjeskobe i pretjeranog dokazivanja.
Izražena samokritičnost - unutarnji glas koji konstantno umanjuje vlastite uspjehe i pojačava osjećaj da je osoba nedovoljna.
Vanjski lokus kontrole - sklonost pripisivanju uspjeha vanjskim faktorima poput sreće, pomoći drugih ili slučajnosti, umjesto vlastitim sposobnostima i trudu.
Kako se suočiti s imposter sindromom?
Nakon prepoznavanja tipičnih karakteristika impostera, važno je slijediti korisne savjete koje pojedinci neovisno o poziciji mogu poduzeti kako bi spriječili da ih imposter sindrom sputava.
Za početak je važno naučiti prepoznati svoje obrasce. Osvijestite situacije u kojima se osjećate kao imposter. Koji su to trigeri, misli i emocije koje se javljaju u takvim situcijama?
Suočite se sa svojim unutarnjim kritičarem. Primijetite kako zapravo razgovarate sa samima sobom? Jesu li to uglavnom prijekori, ili pak pohvale? Ako je više spočitavanja i ako se javljaju negativni zaključci, zapitajte se je li to doista objektivna istina? Bi li svi drugi rekli upravo to za vas? Vrlo vjerojatan odgovor je da ne bi 😊.
Postavite realistične ciljeve. Koristite SMART metodologiju za definiranje ciljeva (Specifični, Mjerljivi, Ostvarivi, Relevantni i vremenski Ograničeni). Ovo pomaže u jasnijem praćenju napretka i smanjenju osjećaja nesigurnosti.
Prakticirajte samosuosjećanje (eng. self-compassion). Umjesto da budete previše strogi prema sebi, tretirajte se s istom empatijom koju biste pružili prijatelju. Pogreške su dio procesa učenja, a ne dokaz nesposobnosti.
Potražite mentore koji vam mogu pružiti smjernice, podijeliti vlastita iskustva s imposter sindromom i dati konstruktivne povratne informacije. Programi poput Equal Play Mentorshipa omogućuju stvaranje ravnopravnih i podržavajućih mentorskih odnosa koji mogu pomoći u razvoju samopouzdanja.
Čak i ako voditelji sve rade prema koracima za rješenje ovog sindroma, nema garancije da će uspješno utišati unutarnjeg impostora. Vrlo vjerojatno neće, ali to je u redu! Ključno je prepoznati da je impostor prisutan, ali i naučiti upravljati vlastitim unutarnjim govorom koji umanjuje vrijednost i koči. Osim toga, važno je dopustiti si pogrešku i biti usmjeren na kontinuirano učenje.
U procesu osvještavanja važno je prihvatiti da na nekim pozicijama možda nije moguće uvijek zadržati potpunu autentičnost. No, ključ za smanjenje imposter sindroma leži u pronalaženju balansa između vlastite autentičnosti i profesionalnih zahtjeva. Jedan od korisnih alata u procesu razvoja samosvijesti je Belbin upitnik timskih uloga. Ovaj alat omogućuje ne samo bolji uvid u vlastitu percepciju, već i dublje razumijevanje kako pojedinca doživljavaju kolege zahvaljujući 360° procjeni. Ove metode pojedincima i voditeljima mogu pomoći da jasnije sagledaju vlastite snage i doprinos timu.
Prihvaćanje i borba protiv imposter sindroma za voditelje je ključan korak u razumijevanju samih sebe što je preduvjet za kvalitetno vođenje timova. Naime, dobar voditelj ne može uspješno voditi druge, ako ne zna voditi samog sebe. Transformacijski leadership je zato, uz razvijenu samosvijest, najbolji način za poticanje kulture promjene.
Ako želite procijeniti ledership potencijale ili educirati voditelje – tu smo za vas.
